SVOJE PRICE I DALJE MOZETE SLATI NA e-mail i_am_breaking@live.com

zasticeno by Copyright!!! HTML tutori

Moj put ka praktikovanju Allahove vjere

Eselamu alejkum dragi citaoce!

15.07.2010.

Zašto mnogi Šveđani prelaze na ISLAM

Procitajte kratke izvode iz pet prici, u kojima pet svedjana govore o nelogicnostima koje postoje u krscanstvu, i o ljepotama islama koje su ih privukle da napuste vjeru svojih predaka, te da predju na jedinu vjeru priznatu kod Gospodara svjetova: "Ja nisam nikada, zasita nikada, dobila odgovore u krscanstvu, onda kada sam se pitala zasto mi zivimo ovaj zivot. Nisam dobijala logicne odgovore u koje bi mogla povjerovati. Vjerovala sam da postoji jedn Bog, ali sam bila jako zbunjena po tom pitanju. Medjutim uvijek sam se molila samo jednom Bogu kada mi je trebala pomoc i kada sam zeljela nesto..." "....Pocela sam citati o islamu, a istovremeno sam pocela ispitivati jednog skolskog druga, muslimana, o ovoj vjeri. Postavljala sam jako mnogo pitanja a odogovre na ta pitanja sam, jednostavno, sto posto prihvacala, jer je to bilo ono u sto sam vjerovala, sto sam mogla razumijeti, sto mi je bilo logicno i prihvatljivo. Ovo je bila prava vjera, pa sam se zbog toga odlucila da budem muslimanka. Onog dana kada sam izgovorila sehadet, pocela sam ostavljati zivot koji nije imao smisao. MashaAllah!" Amanda, Stockholm 2008-10-31 ************************* "Moja najveca dilema, u godinama dok sam bio krscanin, je bila ta da je se Isus (Isa, a.s.) opisivao, na meni, jedan nelogican nacin. Tacnije receno trojstvo nisam mogao nikako da razumijem, koliko god o tome citao i pokusavao da to shvatim ali mi je to zvucalo nelogicno. Kao drugo, u Starom Zavjetu Bog govori ljudima jednu stvar, a Isus skroz nesto drugo. Ove stvari su cinile da nisam mogao naci zajednistvo sa drugim krscanima, pa su me mnogi smatrali cudakom...." "....Preduzeo sam prvi korak i kupio Kur'an koji sam sa velikom upornoscu poceo citati. U pocetku mi je se pojavljivala odbojnost, ali nedugo zatim sam poceo nailaziti na sve vise i vise istine u tome sto sam citao. Kur'an mi je dao sve one odgovore za kojima sam tragao u mom zivotu, pa sam se zbog toga poceo osjecati jakim, stabilnim i sretnim." Osman Nilsson *********************************** "Presla sam na Islam prije pet godina. Ranije sam bila krscanka, jako aktivna. To sto mi je smetalo citavo vrijeme kod krscanstva je to da je Bog mogao ujedno da bude i tri i jedan. Jako je puno slikovitog izrazavanja u krscanstvu. Mnoge stvari je jako tesko pojasniti, npr., kako Bog moze imati sina…" "…Dobila sam cetiri knjige na svedskom jeziku iz dzamije. Kada sam njih procitala, procitala sam i cijeli Kur’an. Poslije toga sam bila ubijedjena da je Islam pravi put i izgovorila sam sehadet." Mariam, Stockholm 2008-10-29 ***************************** "Uvijek sam vjerovala da postoji Bog koji je stvorio mene i sva ostala ziva bica, ali trebalo je nekoliko godina prije nego sto sam shvatila da je Islam istina i da odgovara mojim shvatanjem o istini.Ima mnogo manjkavosti u krscanstvu i ja kao tinejdzer sam bila aktivna u crkvi, ali nikada nisam osjecala da je krscanstvo bila istina. Boga kojeg sam zamisljala sebi nije bio rodjen, niti je mogao imati sina…" "…Aktivno sam pocela citati o religijama kad sam imala 18 god. I sve sto sam vise citala o islamu sve vise sam bila uvjerena da se Islam slaze sa mojim shvatanjem Boga dok sam bila mala. Poslije mnogih predavanja, diskusija i citanja presla sam na Islam, Elhamdulillah i to je nesto najbolje sto mi se desilo u zivotu." Sara ************************ "Ja sam svedjanin, rodjen u Svedskoj i odrastao u krscanskoj kuci sa jakom vjerom u krscansku nauku, prije svega kao Jehovini svjedoci, ali takodje i u misionarskoj crkvi. U misionarskoj crkvi sam osjetio da je uvid u religiju i Bibliju bio sasvim pogresan. Oduvijek sam tragao za religijom u kojoj se slijedi vlastito Bozije pismo. To sam takodjer rekao i drugima, ali svuda je bilo govora o drugim stvarima i vlastitim iskustvima, a Biblija se citala samo ponekad.Pitao sam samog sebe gdje postoji Bozija istinita religija u kojoj se samo slijedi vlastito Bozije pismo, Njegove vlastite rijeci…" "…Pronasao sam jedan link na kojem se mogao citati Kur’an na internetu. Bio sam mnogo iznenadjen specijalnim redoslijedom rijeci. Nikada prije nisam citao nesto sto je pisano na taj nacin. Nevjerovatno lijepo i jako mudro, a u isto vrijeme ipak lahko za razumiti. Kako se moze napisati takvo nesto, iako je to bio samo prevod na svedski." Jan preuzeto sa www.n-um.com

05.03.2010.

Od zablude do nikaba

Sve je počelo prije četiri-pet godina u srednjoj školi. Do tad sam živjela „običnim“ životom, nosila jeans, tene, majičice i sl. Bila sam sportašica, tačnije trenirala sam karate otprilike deset godina, osvajala medalje, putovala ali nisam bila zadovoljna. U srednjoj sam školi imala... jako dobrog profesora iz vjeronauke, voljela sam ići na časove i slušati šta priča. U tom svemu pored mene je bila prijateljica koja je također gajila ljubav prema vjeri kao i ja, te mi je jedne prilike predložila da mi počnemo klanjati... Ja nisam znala klanjati do tad...Kad bih klanjala uzela bih knjigu i stavila ispred sebe da mogu pratiti, i tako sve dok nisam naučila. To je samo početak moga traganja za vjerom. Dok sam pošla na fakultet vjera se poprilično ustabilila u mom srcu. Često sam majku pitala da se pokrijem, smatrala sam da moram čekati dok mi ona to odobri, što je naravno pogrešno. Međutim, ona bi mi stalno govorila da sačekam još malo, sve dok nije vidjela da ja to silno želim. Tada je otkrila šta se krije u njenom srcu u vezi hidzaba, kategorički je odbijala da se pokrijem, govorila mi je šta će mi to, da mogu vjerovati i bez toga i sl. Jednog jutra sam donijela odluku, pokrila sam se. Shvatila sam da ako budem čekala da se majka složi sa tim, da možda nikad to neću dočekati, pa sam taj dan na fakultet otišla pokrivena. Sjećam se da sam hodala a kao da nisam dodorivala tlo, žurila sam samo da me majka ne zovne i da ne počne galamiti na mene, jer je bila stroga, samo sam htjela da odem i da budem sigurna sa hidžabom. Već tada šejtan prokleti jer počeo djelovati, preko majke na mene. On uvijek djeluje kad rob učini nešto da se približi Allahu s.v.t. Borba sa njim a i sa majkom je bila komplikovana, vrijeđala bi me, zaključavala u kuću, nagovarala me da se otkrijem, ali Allah s.v.t., Onaj koji je najbolji Pomagač mi je olakšao. Da se vratim na svoj život prije Islama...Hvala Allahu pa je dao da sam prirodno stidna osoba, nikada nisam mogla raditi neke stvari koje su drugi radili, nisam se osjećala ugodno u muškom društvu. Nisam više željela trenirati jer je u tome bilo mnogo stvari koje su suprotne Islamu i koje ja ne volim, treninzi sa muškarcima, putovanja...Naročito bi me gušilo kad bi se putovalo negdje daleko, gdje se mora noćiti, jer sva omladina iz kluba ide u diskoteke, gdje su muzika i nemoral. Hvala Allahu nisam bila od tih, uvijek bih se izvlačila i govorila da ne mogu s njima... Često bih plakala i dovila Allahu da me izbavi od toga svega, jer je bilo teško prestati trenirati nakon toliko godina, uspjeha, poziva u reprezentaciju i sl.. Nemojte misliti da se meni bilo teško odvojiti od toga, kažem da je bilo teško, jer je to neobjašnjivo ljudima, kako ja nakon toliko godina da prestanem trenirati. Elhamdulillah, Allah je dao da se sve desi lagano, da prestanem trenirati, da se više posvetim vjeri, da se upoznam sa sestrama muslimankama i da se udam. Na Sudnjem danu nećemo biti pitani za medalje niti nagrade, to je bezvrijedno u odnosu na djela kojim je Allah s.v.t. zadovoljan, i kojima moramo zamijeniti sve navike od kojih nećemo imati koristi, jer pravi svijet, pravi život je onaj na ahiretu, on je vječan, a dunjaluk nam je prilika od Allaha da odaberemo šta ćemo raditi. Da li želimo vidjeti Njegovo lice i osjetiti neizmjernu srecu ili želimo polozaj na ovom prolaznom svijetu? Nakon što su se odnosi s majkom poboljšali i Allah dz.s. mi dao čvrstinu u srcu, upoznala sam mladića muslimana, koji je praktikovao i učio vjeru i nakon četiri mjeseca sam se udala za njega. Kad sam se udala pokrila sam i lice (stavila zar, odnosno nikab). Moja majka je to uskoro prihvatila, jer je upoznala hidžab i shvatila da to nije nikakav teret i sada joj je to normalno, obilazi me, zove i pazi. Samo je Allah taj Koji je Veličanstven, i ne mogu da se zahvalim koliko treba što je baš mene uputio na pravi put, što je dao da se stvari dese baš na način kako su se desile, jer On zna a mi ne znamo. Šejtanove spletke su slabe, i savjetujem svakoj sestri koja želi hidžab da bude ustrajna i uporna i da stalno napreduje ka svom cilju i da žuri da ga ostvari jer ona to radi samo Allahu za ljubav, i ne smije dopustiti da joj dođe melek smrti a ona nije ispunila dužnost kojom ju je Allah obavezao. A sestre znajte da hidžab nije samo dužnost, to je prava ljepota za ženu. To joj je zaštita od svih bezobraznika, od ružnih pogleda... Sestro kad obučeš hidžab, vidjet ćeš na sebi znakove Allahove milosti i ljubavi, jer taj čin nije ništa drugo do Allahova milost prema tebi. Hvala Allahu Gospodaru svjetova. tekst preuzet sa www.n-um.com

03.03.2010.

"Nisam odustajala od hidzaba"

"S Allahovom s.w.t miloscu cu vam napisati moj put do hidzaba. Rodjena sam u islamskoj porodici, za svog djetinjstva samo sam zapamtila da mi je nana klanjala pet dnevnih namaza, i nije joj bilo bitno gdje je namaz docekala tu bi ga klanjala. Kao djete isla bi i u mekteb i hvala Allahu dosta toga sam naucila, ali tokom moga odrastanja nisam nista znala sto se tice serijata i kako se ponasati kao jedna muslimanka. Uvjek sam bila ubjedjena da se samo stare nene prekrivaju, jer mi niko nikad nije reko kad zena/djevojka mora biti propisno obucena. Sto vise kad sam upoznala par sestara koje su serijatski obucene cula sam one bosanske komentare "Sta ce joj marama, mlada je ona, ima vremena." Pa me je to stovise sve zbunjivalo. Odlucila sam se, u ime Allaha, da malo vise pocnem citati i saznavati stav islama o ovoj temi, sto sam uz, Allahovu pomoc, preko par clanova moje familije saznala dosta toga... Pocela sam, ellhamdullilah, da klanjam, da postim, da dajem zekat, ali kad je bio hidzab u pitanju bili su malo veci problemi. Kad sam se odlucila da tu vjest, ili tako reci zelju, da kazem svojim roditeljima, bilo je gore nego sto sam ocekivala. Sjela sam jedno jutro sa svojim babom i mamom i rekla im: "Meni je zelja da se, u ime Allaha, prekrijem". Usljedio je momenat tisine iza koga je odma dosao odgovor: "Ni govora", i: "Ako se mislis pokrivati izadji iz ove kuce i radi sta hoces" - ovo su bile rjeci moga babe. A mama mi je rekla: "Ako se prekrijes mi cemo te se odreci"!!! Sve sam mogle nekako preko svog zeludca prevaliti, ali ove mamine rjeci nisam mogla nikako, jer to me je jako pogodilo. Ja sam onako uplakano gledala u njih i razmisljala kako bi to ja na najblazi nacin objasnila da bi me razumjeli, ali pustila sam tu temu na miru neko vjreme. Kako bi vjreme prolazilo ja bi na lijep nacin nekad to spomenula i uvjek bi bili isti komentari samo su uvjek bili sve vise i vise blazi. Jedno jutro je osvanulo i mama je htjela da je vodim u prodavnicu bilo je tako reci vrjeme podne namaza, pa joj rekoh: "Odoh ja, inshAllah, prvo klanjati, pa cemo onda ici". Kad sam klanjala namaz i krenula preko vrata, nesto me je prosto vuklo nazad u kucu, nije mi dalo da izadjem iz kuce kao sto bi uobicajno izlazila, tako da sam rekla majci: "Ja ovakva ne idem nigdje, ici cu samo propisno obucena, ako neces samnom takva, ja ne idem ovakva, dosta me je vremena svjet gledo onakvu kakvu me nebi smio vidjeti". Mama je blijedo gledala u mene, ali posto je morala, taj dan, do prodavnice nije mi nista rekla, pa sam isla sa njom pokrivena. Proslo je dva ili tri dana ja, elahmdullilah, pokrivena i kontam da su me akceptirali ovakvu. Ali, subhanAllah, jedno jutro osvanu iznenadzujuce za mene, mama me napade zestoko s rjecima: "Ja sam tebi rekla za tu mahramu, nemoj slucajno da te vidim vise u njoj, ko te nagovori na to, da mi je znati. Nemoj slucajno da si dosla po mene takva na poso!!" Dan je prolazio, i bi vrijeme da odem po mamu na poso, ali problem je kako otici, propisno obucena ili ne? Odlucila sam se, u ime Allaha, da idem onako kako bi trebala da izadjem iz kuce, razmisljajuci da ako majka ne htjedne sjesti u auto, onda ja necu otkrivena dolaziti po nju, nego ovakva kakva jesam. Otisla sam do njenog posla, ugledala me je pokrivenu, pa sam vidjela u njenim ocima da je neopisivo ljuta, ali sam se tjesila sa tom cinjenicom da mi je to samo iskusnje. Molila sam dragog Allaha za olaksanje i da ustrajem u toj odluci. Danas, nakon godinu dana, ellahamdullilah, nemam tih problema uopste, niti od strane roditelja, niti drugih ljudi. Hvala Allahu, s.w.t, sto me je uputio na pravi put i dao snagu i iman da ustrajem na ovoj odluci. Sestre moje mile, vi koje imate iste probleme u porodici, ako vam je nijet u srcu da se pokrijete, uradite to u Allahovo ime, i onda saburite maltretiranje i ponizavanje od strane roditelja i drugog naroda. Uz Allahovu pomoc vi ce te pobjediti, a iskusnja su sastavni dio zivota jednog mumina. Molim plemenitog Allaha da nam podari sabur i cvrst iman, da nas uputi na pravi put, na put onih kojim je dao svoje blagodati a ne na put onih na koje se je On rasrdio, niti onih koji su zalutali, amin! Assalaamu alaikum wa rahmetullahi wa barakatuhu."

20.02.2010.

Veliki japanski naučnik prešao na islam

Prof. dr. Taha Ibrahim Halifa, profesor biologije na Univerzitetu El-Azhar i bivši dekan, otkrio je da je jedan veliki japanski naučnik u oblasti poljoprivrede prešao na islam nakon što je otkrio veliku naučnu nadnaravnost u časnom Kur’anu. Naime, njegov istraživački rad tretirao je pitanje smokve i masline. Taha Ibrahim kaže: ”Tvar methaleutonids luči mozak čovjeka i životinje u veoma malim količinama. Sastavljena je od proteina, a u sebi ima nešto i sulfora koji se može veoma lahko vezati sa cinkom, željezom i fosforom. Ova materija smatra se veoma važnom za životni opstanak čovjekovog tijela, a naročito zato što smanjuje holesterol, uređuje metabolizam, ojačava srce i reguliše pravilno disanje. Profesor također kaže: ”Lučenje ove tvari iz mozga čovjeka počinje postepeno od 15. do 35. godine, a zatim se smanjuje do šezdesetih. Zato nije lahko da čovjek zadobije ovu tvar, a i kod životinja se, također, može naći u veoma malim procentima.” Kaže: ”Kada su se istraživanja usmjerila na pronalazak ove magične tvari među florom, i grupa japanskih naučnika dala se na istraživanje ove tvari koja ima najbolji utjecaj na otklanjanje simptoma staračke oronulosti. Naposljetku su ovu materiju našli samo u dvjema vrstama biljaka, a one su: smokve i masline.” Dr. Taha Ibrahim pozvao je na razmišljanje o Allahovoj zakletvi smokvom i maslinom i vezivanju ove zakletve sa stvaranjem čovjeka u najljepšem obliku, a zatim njegov povratak na najniže stepene. On kaže: ”Nakon što je ova tvar izdvojena iz smokve i masline, zaključili su da njena upotreba, pri popravljanju zdravlja čovjeka, samo iz smokvi, ili samo iz maslina, nije dala očekivani rezultat, pa su naposljetku izdvojenu tvar pomiješali u omjeru 1:7 za masline.” Poslije toga, ova grupa japanskih učenjaka pokušala je pronaći najbolji odnos ove dvije biljke kako bi imali najbolji učinak. Dr. Taha kaže: ”Ovaj japanski učenjak tragao je u Kur’ani-kerimu i vidio da se smokve spominju jedanput, a masline šest puta, te još jedanput indirektno u 20. ajetu sure El-Mu’minun: ‘I drvo koje na Sinajskoj gori raste, koje zejtin daje, i začin je onima koji jedu.’” Dr. Taha Ibrahim poslao je sve informacije ovoj grupi japanskih naučnika koje je sabrao iz Kur’ani-kerima. Nakon što su se uvjerili da se u Kur’ani-kerimu još prije 1429 godina spominje sve ono do čega su i oni došli, vođa ovog istraživačkog tima prihvatio je islam, a tim je predao licencu o naučnom otkriću profesoru dr. Taha Ibrahimu.

17.02.2010.

Sin Bate Čengica presao na Islam

Sudbine: Sin Bate Čengića prešao na Islam Više nisam sam u životu, kaže Davud • U 32. godini kršten u pravoslavnoj crkvi u Moskvi... Sin bh. reditelja Bate Čengića, koji je umro 2007. godine, Darko Čengić jučer je u džamiji "Kralj Fahd" u Sarajevu, sa kršćanstva prešao na islam i uzeo ime Davud. Ceremoniju je predvodio muderis Nezim Halilović. Dva braka - Ovo je najsretniji dan u mom život. Izbavio sam se imena koje me iritiralo cijelog života. Ovo je veliki trenutak za mene. Bilo je to tako emotivno. U džamiji je bilo 1.000 ljudi i kada sam prešao na islam mislio sam da ću pasti u nesvijest. Suze su same navirale. Nisam plakao kada mi je majka 1995. preselila na ahiret, ali ovo... Više nisam sam u životu - kroz suze i pod dubokim emocijama priča nam Davud Čengić. Na početku svoje ispovijesti on nam je ispričao kako je došlo do toga da on kao sin Bahrudina i Suade u 47. godini primi islam. - Ja sam mlađi sin iz Batinog prvog braka sa Suadom Kazazić-Čengić. Imam brata Damira, koji je u Los Anđelesu. Moja majka, rođena Mostarka, bila je komunista, prava skojevka. Otac, pošto je otišao u reditelje više nije bio Bahrudin, postao je Bato. To je tada bilo moderno. Moj djed je bio Hasan-beg Čengić. Mi smo pravi potomci Smail-age Čengića. Vrijeme je donijelo da se to sve izgubilo, a ja se sada želim vratiti svojim korijenima - govori Čengić. Davud je Moskvi živio više od 20 godina, gdje je u 32. godini i kršten u pravoslavnoj crkvi. Bio je oženjen Ruskinjama i iz dva braka ima troje djece Tamaru, Ivana i Maksimilijana. No, prije osam mjeseci se, kaže, jednostavno probudio, odlučio ostaviti sve i vratiti se u Sarajevo. Živi kao podstanar - Bio sam milioner, a sada sam nezaposlen. Živim kao podstanar u sobi bez grijanja. Imam samo psa i mačku koju sam doveo iz Moskve. Kršten sam kad i moje najmlađe dijete. Bio sam u crkvi u tom momentu i mene su krstili. Pristao sam, jer sam živio u takvim uvjetima. U to vrijeme u Moskvi je zbog rata u Čečeniji vladao negativan odnos prema muslimanima - priča Čengić. No, ne žali se. Sretniji je nego ikad. - Jedina stvar koju sam želio već godinama je da vratim korijene pravih Čengića, koji su bili izgubljeni u komunizmu. To je sada smisao mog života - govori Davud. Želi se ponovo oženiti Čengićeva djeca su odrasla i, kako kaže, otišla svojim putem. - Ja sam zdrav i u dobrim godinama i ako Bog da želim naći ženu, vjernicu, da mi rodi djecu koja će produžiti moju lozu, na način na koji je vidim - kaže nam Davud.

16.02.2010.

Kako je doktor medicine u Francuskoj presao na Islam

Ovo je kratka ispovjest dr. Ali Salmana (nekada Dr. Benoist), francuskog doktora medicine, o njegovom putu u Islam: "Ja sam doktor, koji je odrastao u strogoj katolickoj porodici. Medjutim, sam moj poziv doktora i moj veliki interes za naukom opcenito, u meni je vremenom izazvao odbojnost prema krscanskom vjerovanju. Nisam se mogao sloziti sa svojom porodicom u mnogim vjerskim pitanjima. Dakako, vjerovao sam da je Bog onaj koji je sve stvorio, ali ucenje crkve i njene teorije o ocu, sinu i svetom duhu, te vjerovanje da je Isus (Isa a.s) Boziji sin je nesto sto moj razum jednostavno nije prihvatao. Duboko u sebi sam bio cvrsto ubjedjen u postojanje samo jednog Boga, i to moje ubjedjenje me uvjek drzalo podalje od crkve i onoga u sta su vjerovali moji roditelji. Tako sam, bolje receno, vec i prije mog prihvatanja Islama nosio jedan dio islamskog vjerovanja u sebi (La ilahe Illallah). Moje shvatanje Boga i zudnja za odgovorom koji bi zadovoljio moje srce po ovom pitanju, dovela me u dodir sa Islamom. Poceo sam istrazivati o Islamu. Kada sam, proucavajuci Kur'an naisao na suru Ihlas: "Reci: "On je Allah - Jedan, On je Utociste svakom, nije rodjen niti je rodio, i niko Mu ravan nije!“ (Kur'an 112. Sura), rekao sam sebi: „Ovo je ono u sto vjerujem!“. Bio sam i sretan i uzbudjen. U meni se javila zelja da jos vise istrazim Islam. Sto sam vise istrazivao, sve vise sam bio sigurniji da se moja razmisljanja i ubjedjenja poklapaju sa njim. Islam niti u jednom trenutku ne daje Poslanicima bilo kakav bozanski stepen, nego ih vidi samo kao ljude. U islamu ne postoji nijedan covjek, niti svecenik niti Papa, koji bi drugom covjeku mogao oprostiti pocinjene grijehe, - to pravo pripada samo Onome koji je i stvorio ljude – Allahu dz.s.. Bio sam fasciniran spoznajom da u Islamu ne postoji niti jedna naredba ili pravilo, a da nije bila prihvatljiva i srodna ljudskoj prirodi. Sve je tako jednostavno, a opet tako savrseno i skladno! Pomislio sam tada u sebi: “Islam je upravo onakva vjera kakvu sam sebi oduvjek prizeljkivao!“ Islam ne prihvata ucenje da svako od nas na svijet dolazi sa grijehom, kao sto je slucaj sa krscanstvom. Islam nas uci da se covjek radja potpuno cist, i od njega zato kasnije zahtjeva kako otjelesnu tako i duhovnu cistotu. Najvece pravilo medicine - cistoca, je naredjeno od Allaha, dz.s, i Allah, dz.s., voli one koji se mnogo ciste. Pred Njega mogu stati i molitvu obavljati samo oni koji su cisti. Ovako nesto se ne moze naci niti u jednoj drugoj religiji."


Moj put ka praktikovanju Allahove vjere
<< 07/2010 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
25262728293031

MOJI LINKOVI

Kur'an
"A ti, o duso smirena, vrati se Gospodaru svome zadovoljna, a i On tobom zadovoljan, pa udji medju robove Moje, i udji u Dzennet Moj!" (El-Fedzr,27-30)

Hadis
"Slast vjerovanja (imana) je okusio onaj ko je zadovoljan da mu Allah bude Gospodar, islam vjera i Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, poslanik."
( Muslim, Tirmizi)

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
6094

Powered by Blogger.ba